Naš racionalni analitički um uspješno izlazi na kraj sa složenim problemskim situacijama razlažući ih na dijelove koje rješavamo kroz određene vremenske etape. Takav način učinkovit je npr. kod planiranja i rješavanja kompliciranijih dnevnih i dugoročnijih obveza i zadatka. Ovaj pristup mogli bismo nazvati principom „od točke A do točke B“.

Međutim, ovakav pristup znade biti neučinkovit u rješavanju emocionalnih stanja koja smo etiketirali kao nepoželjna (npr. „problem“ nesretnosti). Trenutna promjena raspoloženja ne podliježe pukoj odluci „sada više neću biti tužan“. Primjena snage volje sama po sebi nije dostatna i može pojačati unutarnja proturječja. Primjena logike u takvim slučajevima s lakoćom dovede u um uzorke sjećanja i emocionalne naboje slične sadašnjim pa nam sve skupa može izgledati kao nerješiv začarani krug.

Idealno je kada su analitički i emocionalni um međusobno usklađeni  – prožimaju  napredujući prema istom cilju i jedno drugo nadahnjuju. Kvalitete stanja usklađenosti jesu unutarnja mirnoća i lakoća, polet, zadovoljstvo,… Imamo dojam da je “sve nekako na svom mjestu, baš onako kako i treba biti“.

Analitički um najbolje funkcionira kada je prožet mirom i opuštenošću emocionalnog uma. Tada smo u stanju dati ono najbolje od sebe bilo da se radi o usvajanju novih znanja, međuljudskih odnosa, sportskih rezultata, kreativnosti,… Život nam je bogatiji kada je racionalni analitički um nadahnut “pogonskim gorivom” emocionalnog uma.

Rješavanje nepoželjnih emocionalnih stanja primjenom EFT-a rezultira i integracijom naše analitičke i emocionalne osobnosti pa se osjećamo nekako lakše, zadovoljnije i rasterećenije. Dugoročno, postajemo svjesnije i zrelije osobe.